antistress

OSMEH

O MENI — Autor antistress @ 20:26

Na facebook-u ima fenomenalna stranica "Psihologija uspeha plus", danas su ovo objavili i odmah mi je osmeh se pojavio na licu:

 Osmeh nas čini privlačnima , Osmeh popravlja naše raspoloženje, Osmeh je zarazan, Osmeh oslobađa od stresa, Osmeh snižava krvni pritisak, Osmeh oslobađa Endorfin, Osmeh podiže lice i čini da izgledamo mlađi, Osmeh vam daje izgled uspeha, Osmeh vam pomaže da ostanete pozitivni. 

Koliko cesto se smejete....? Laughing

 

 

  Ali, uvek postoji ono prokleto ali, pitanje na kraju: "KOLIKO ČESTO SE SMEJETE.....?"

Malo me ubilo u pojam. Kad pogledam lica oko sebe, mojih drugova, kolega, lica u gradskom prevozu, gde god da se okrenem: retko se smejemo. Postoje kratkotrajni trenutci kada nas nešto zasmeje: na poslu kod mene - kad ja počnem da pevam. Ali, sve to kratko traje, sledeće je već neki novi problem, neko je pustio neku lošu vest. Čini mi se da je ranije bilo više smeha, više radosti. Gde je to sve nestalo? Ne samo kod mene, svako ima neki problem koji ga tišti. Postoji li neki čovek bez problema? Naravno da nema, ali problemi se rešavaju i onda idemo dalje, pa nije valjda sve crno? Zato sam prestala da gledam televizor i da čitam novine. Samo tražim neki kutak gde ću videti nešto lepo i gde ću moći da se nasmejem. Takvi sitni smešni trenutci nas održavaju da idemo dalje. Sada, pa jedino da se napijem i onda mogu da se smejem celu noć. Najcrnje, zabranio mi je lekar zbog antidepresiva i lekova za smirenje. Iskreno, ponekad zaboravim da ih popijem, pa kad ukapiram, malo piva nikad nije na odmet. 

 


O MENI

O MENI — Autor antistress @ 21:25
 
Ja sam Miščević Aleksandra. Rođena sam u Beogradu davne '65. Radim u državnoj službi 27 godina sa platom ispod republičkog i svakog proseka (verovali ili ne). Majka sam dvoje dece: ćerka 20 godina i sin 19 godina, koji boluje od autizma. Želja mi je da kroz ovaj blog, protrčim malo kroz svoj život i neka sećanja lepa i ružna. Inače, volim da se smejem, retko kad sam ozbiljna, obožavam heavy metal muziku Innocent.
 
Živim u kući sa roditeljima. Možda nekome bude čudno što neko ko ima svoja primanja, i ovoliko godina živi sa roditeljima ali tako je moralo biti. Slažem se sa svima koji kažu, svoja kućica svoja slobodica i najlepši je život bez mešanja roditelja. Tako je i u pravu su. Bez obzira na 3 generacije koje su u kući, nije tako loše. Recimo, jedna od stvari je ta da se moja životna želja da imam psa ispunila. Imamo ih čak 3. Psi su ponekad odlični terapeuti za stres. Nisam navikla da se žalim i kukam nad sudbinom, već da gledam kako da rešavam stvari. Pošto sam zbog sina vezana za kuću (reći ću i to zašto je to tako) a i zbog male plate, rešila sam i da se bavim nekim stvarima na internetu a ne samo da igram igrice. Naravno i to će biti pomenuto. 
 
Zašto sam ovaj blog nazvala antistress? Zato što, već ne znam ni ja koliko godina sam pod stresom i to svakodnevnim. Stalno pronalazim načine da smanjim stres i nerviranje, nekada uspem nekada ne. Možda kada budem izbacila iz sebe na ovaj način neka moja razmišljanja, nađem neko rešenje. Ovaj blog će biti o svemu i svačemu: od stresa, autizma, sve do internet marketinga.
 
  Nadam se, da će jednoga dana sve što budem pisala pročitati neko ko ima uticaja na naše živote, neko ko ljudima može da pomogne, neko ko hoće da sasluša. Uz malo sreće doći će do toga. Nadam se i da će se u ovaj blog uključiti i drugi koji imaju problema sa stresom i autističnom decom. Svi su dobrodošli, sa problemima ili bez. 

Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica je nesrećna na svoj način.

 

 

Powered by blog.rs